Pasta Iz Kineza

Pasta iz Kineza za Joška i mene ima posebno značenje. To nije bilo koja pasta niti govorimo o bilo kojim Kinezima. To jelo nama predstavlja veliko veselje, a odlazak u taj restoran uvijek nam izmami osmijeh na lice jer nikad ne znamo što očekivati! Radi se o kinezima smještenima u Gajnicama, u Zagrebu čiji se kineski restoran zove Dao Xiang iliti po naški Kineski Zmaj.

Ako ste se zapitali kako je moguće da ne znaš što očekivati u restoranu, odgovor slijedi: naime, u tom restoranu zaposleno je nekoliko osoba starijih od 40 i svi su kinezi (očito). Vrlo su osebujni jer ili su vrlo mrzovoljni ili se stalno smiju. Tako da ti je smiješno kako god okreneš! I još je zanimljivije kaj za njih radi jedan klinac koji je taman završio školu za konobara i sad se šetucka po praznom restoranu i govori gazdama kaj da rade. Nije mali loš, nije ni baš nešto pristojan, ali je skroz simpatičan i mora mu se oprostiti. Do neki dan je kinezima sve bilo smiješno sve dok mali nije opet zakasnio na posao i tada, napokon, dobio pedalu...

ONO KAD NE ZNAŠ ŠTO NARUČITI

Ja zbilja nisam osoba koja će u već poznatom restoranu uvijek uzimati istu hranu, ali u Gajnicama najbolji odabir je 'pasta s tri vrste mesa'. Jednostavno je bolja od svega ostalog i u trenutku kada se probudi onaj moj bunt pa naručim nešto drugo misleći da će biti super ili čak i bolje, razočaram se. Mom razočaranju nije razlog loša hrana nego predobra 'pasta s tri vrste mesa'!

Došli smo tako opet napuniti bušu njihovom finom papicom, no ovaj put nismo bili samo Joško i ja već smo poveli i mog brata Jana koji ih je također zavolio! Svi smo, naravno, naručili pastu s tri vrste mesa, a Jan je dodatno naručio chilli kako bi sam mogao podesiti ljutinu svog ručka.

Chilli je bio 'fest' ljut! 

Inače restoran Kineski Zmaj ne posluje baš najbolje. Nikada nisam naišla na puni restoran već, štoviše, začudila bih se kada bi neki stolovi bili zauzeti. Često smo tamo jeli sami. Razlog tome nije, ako ste si to već promislili, loša hrana jer će puno ljudi reći za njih da su izvrsni već jednostavno imaju lošu reklamu i na lošoj su poziciji. Skoro godinu dana su imali akciju, 50% popusta na sva jela u jelovniku (smanjili su malo i porcije tada), ali ostali dosljedni okusu hrane što mi je bilo najbitnije.
Hranu nismo uopće dugo čekali...

Kao što možete vidjeti na slici, porcija je stvarno velika. Toliko velika da ne možeš prebaciti nešto hrane u svoj tanjur jer će ti sve padati sastrane. :D

Pasta je super bogata svim sastojcima; od paste i povrća pa sve do mesa. Inače, u drugim restoranima jako štede na mesu (vjerujte mi, posjetila sam puno kineskih restorana), a ovdje je stvarno sve krcato! Pasta je vrlo ukusna i dovoljno skuhana, povrće je vrlo ukusno, a o mesu da i ne govorim! Meso je mekano kao putar. Vjerujem da mariniraju meso par dana pa da je zato toliko mekano i ukusno. Ništa se ne može usporediti s njihovim mesom!
Od povrća sadrži mrkvicu, bambus, kupus (ne znam jeli kineski ili naš) i luk (koji je najbolji dio svega jer je slatkasti i mekani mmmm. A moj Joško ga ne voli pa sve da meni :D ). Sadrži još i jaja koja daju poseban okus pasti, a meso je piletina, svinjetina i govedina (vjerojatno). Ne mogu vam sa sigurnošću reći jeli govedina tu, ali mislim da je. Nema što drugo biti, a da ih ne ispadne skupo... Svi okusi se jako dobro ljube, a s malo začina ova pasta se pretvara u čisti raj za nepce!

Meso vam možda ne izgleda najprimamljivije, ali vjerujte mi, vrlo je mekano i sočno!

Jedina mana ovoga jela, kao i svih drugih pasti iz kineza, jest što sadrže prilično veliku količinu ulja. Nije to da ta pasta "pliva u ulju", ali sadrži više ulja nego što bismo mi stavili u neku našu pastu koju radimo kod kuće. Zato i je toliko ukusno. Mislim da pastu rade na sojinom ulju (zbilja ne mogu to prepoznati)...

U Zagrebu danas ima puno kineskih restorana i mi smo ih sve, bar jednom, probali ali ovaj je van svake kategorije. Od kvalitete namirnica, ukusa, cijene, ambijenta... Tako da ako ste zagrebčanec sa sklonošću prema azijskoj kuhinji ne morate previše razmišljati o svom odabiru. Ukoliko pak niste upoznati sa azijskom kuhinjom, a poželite nešto drugačije, nešto egzotično restoran Kineski Zmaj je pravi izbor i za vas. Ponuda je naime bazirana na sastojcima koji se redovito koriste i u našoj kuhinji, tek je način pripreme malo drugačiji. Sve to daje jela koja su svojevrsna win - win situacija, dovoljno drugačija da budu egzotična i dovoljno poznata za one koji sa hranom igraju na sigurno. Još kad uzmemo u obzir zaista pristupačne cijene ( u odnosu na ostale kineske restorane u Zagrebu ) restoran Kineski Zmaj je zaista win  - win izbor.

SLASTIČARNICA "FINE TORTE" - Osvrt

Već dugo vremena spremali smo se posjetiti slastičarnicu "Fine Torte" koja je smještena na Langovome trgu u Zagrebu, a stalno nas je nešto sprječavalo... Naš susret dogodio se u nedjelju, 19.10.2014. i bila je to ljubav na drugi pogled!

Ma šalim se, nije bilo nikakve ljubavi tu, vodili smo peseke sa sobom što je bila velika pogreška (uvijek ista priča). Inače Bobicu i Lisu ostavimo kod kuće jer imaju veliki vrt ili u autu što one najviše vole, al reko, neka idu s nama da se malo družimo... Naravno da to nije bilo druženje nego mučenje jedni drugih (jako su razigrani), pa su mi se živčeki probudili, a dolazak u slastičarnu prisjeo. Pored toga, čekali smo konobar'cu par minuta, a radi moje nervoze činilo mi se kao da ju čekamo 20 minuta...

Željela sam što prije dobiti kolač, pojesti ga i otić' kući, ali ništa od toga nisam mogla napraviti. Pogledala sam tada menu, očekujući savršeno opisane slasne kolače na što će mi počet curit sline, ali bili su prilično suzdržani.

ODLUKA

Odlučila sam ja tako, s obzirom da stvarno nisam znala što je što, uzeti Imotsku tortu čisto iz zajebancije jer je to nešto što bi mi bilo zadnje na popisu. Joško je htio probati Lješnjak tortu koje nije bilo pa je tako uzeo Linzer tortu, isto iz nekog bunta jer nije mogao niti zamisliti što bi to moglo biti (vjerojatno svi znaju što je Linzer, no mi tada nismo).

Imotska torta

Joškova Linzer torta

Presjek Imotske torte :D

Možda se Joško neće izraziti, ali bilo kako bilo, sve smo pojeli i na kraju bili zadovoljni :)

Bilo mi je neugodno slikati cijeli slastičarnu izvana i iznutra, premda bi te slike dobro došle ZNAM ZNAM, jer su gosti sjedili ispred pa bi se svi osjećali počašćeno. I nisam im htjela priuštiti tako dobar osjećaj. Jer, vidite, bila sam nervozna. :D

Nešto malo o nama

Ovaj blog vodit će Joško i Antonija, a blog je potpuno posvećen hrani, piću (ponajviše vinu) i eventualno biljkama i životinjama :) Skoro svemu, a ništa konkretno. Mi jako volimo jesti, i to dobru hranu, a pogotovo volimo jesti u restoranima. Pisati ćemo o doživljajima kušajući novu hranu, o restoranima koje smo posjetili i njihovu ambijentu te još puno toga. Dati ćemo sve od sebe da testovi budu zanimljivi i poučni. A sada nešto malo o nama :)
Joško i ja (Antonija) živimo u Zagrebu. Imam 22 godine i inače sam Samoborka, ali već neko vrijeme živim u Zagrebu. Joško je Vignjanin (Pelješac), a zadnjih nekoliko godina živio je u Splitu gdje je i studirao. Ja se profesionalno bavim šminkanjem, a Joško pisanjem i pravom. Imamo dva mala peseka, Bobicu i Lisu koja imaju 4 mjeseca i upravo uništavaju Joškovu šlapu. :D I njih ćete moći upoznati preko tekstova i slika. A sada nešto o Jošku: Ja sam Joško i nisam iskreno pozvan da komentiram hranu, zapravo sve što o njoj znam je progutati ju. Ali to radim sa velikim guštom. Na kraju to i jest poanta svega. Zagovornik sam guštanja u hrani jer držim da nam život ne pruža mnogo veća zadovoljstva od onoga kada se sjednemo pred trpezu ukusa i pustimo da nas odvede. Hrana za mene nije usputna, niti nebitna stvar. To je užitak postojanja, najjasnije materijaliziranji trud, put daleko od svega lošega. A ionako nije da ja išta kuham.